Iwaan Baan nizozemski je fotograf koji je na svom putovanju svijetom zabilježio život koji cvjeta na mjestima gdje bi to najmanje očekivali. Zbog siromaštva i puke potrebe ljudi iz ratnih krajeva svijeta pronašli su krov nad glavom, a u nekim slučajevima organizirali i prave male države u malom, na uistinu nevjerojatnim lokacijama. Ovo je priča o njima.
1. Caracas, Venezuela
U Caracasu gotovo 70% ljudi žive potpuno izolirani u siromašnim predgrađima prepunim ruševnih zgrada.
Jedna od tih zgrada toliko je velika i poznata da ima i ime: Torre de David (Davidov toranj). Radi se o nedovršenom tornju visokom 45 katova koji je bio usred konstrukcije kad je Venecuelu pogodila velika gospodarska kriza koja je zaustavila projekt. Bilo je to 1992. godine, a prije otprilike osam godina siromašni stanovnici iz predgrađa počeli su u napuštenim hodnicima stvarati domove. Danas se ova zgrada smatra najvišim sirotinjskim kvartom na svijetu.
Budući da je prije gospodarskog sloma dovršena tek polovica zgrade, u tornju nema liftova ni nikakvih drugih modernih pomagala. Najniži katovi rezervirani su stoga za starije i nemoćne, dok se u “apartmanima” na vrhu okupljaju uglavnom mlađi i zdraviji skvoteri. Stanovnici Torre de Davida prostor između katova obojali su plavom bojom koja se redovito održava i tako ostavlja dojam barem djelomične uređenosti prostora.
Prosječna temperatura u Caracasu je oko 28 stupnjeva Celzijevih. Bez klimatizacijskih uređaja, stanovnici tornja morali su pronaći alternativne načine hlađenja. U zidovima se stoga mogu naći mnoge rupe kroz koje cirkulira zrak, a stariji i iskusniji stanovnici tornja ih koriste i kao prečice između “stanova”.
Uzrečica “potreba je majka svakog izuma” u Davidovom tornju pokazuje se istinitom kao rijetko gdje na svijetu. Siromašni stanovnici koriste što god im se nađe pod rukom da označe svoj prostor u tornju. Na slici vidimo obitelj koja je svoj dnevni boravak ogradila ciglama, a umjesto tapeta po zidovima su zalijepljene stare novine. U Davidovom tornju nečije smeće je čisti luksuz.
S vremenom stanovi i apartmani u tornju bivaju uređeni sve bolje i bolje. Naravno, ovo uglavnom vrijedi za niže katove. Gotovo je nemoguće kauč ili ormar na rukama nositi 30 ili 40 katova.
Ono što je najfascinantnije u vezi Davidovog tornja je da su ljudi ovdje doslovno organizirali grad u malom. Unutar zgrade tako se mogu pronaći trgovine i radionice pa čak i crkva. Na tridesetom katu nalazi se i teretana gdje su svi utezi napravljeni od materijala neiskorištenih za gradnju liftova.
2. Makoko – Lagos
U samom središtu Lagosa nalazi se četvrt Makoko u kojoj živi gotovo 150.000 stanovnika. Često nazivana Siromašna Venecija, čitava četvrt smjestila se na daskama samo nekoliko centimetara iznad lagune Lagos.
Makoko je fantastičan primjer opasnosti i štetnosti nekontroliranog rasta populacije u Nigeriji (Lagos je jedan od najbrže rastućih gradova u Africi), ali u isto vrijeme i nevjerojatan pokazatelj koliko je ljudska vrsta prilagodljiva uvjetima u okolišu. Ovi ljudi doslovno žive u vodi.
U Makoku možete pronaći trgovine, frizerske salone, banke pa čak i kina. Makoko ima sve što imaju i druge gradske četvrti, samo se ovdje umjesto automobila i bicikla koriste kanui.
Iako jedno od najsiromašnijih područja na svijetu, u Makoku se itekako osjeća pozitivni afrički duh. U svako doba dana između kuća nasađenih na kolce pronaći ćete plutajuće bendove koji glazbom podižu atmosferu u ovim turobnim uvjetima.
Deložacije od strane centralne vlasti svakodnevnica su za stanovnike Makokoa. Centralna vlast već nekoliko godina pokušava potpuno očistiti ovu četvrt kako bi se osigurao dodatan prostor za širenje Lagosa. Kao odgovor na politiku centralne vlasti, poznati nigerijski arhitekt Kunle Adeyemi sagradio je školu za djecu iz Makokoa. Danas školu za razne svrhe koriste svi stanovnici četvrti, a zgrada strši kao svjetionik među niskim drvenim kućicama.
3. Zabaleen – Kairo
Kopti su potomci hamitskih Egipćana koji usprkos djelovanjima Arapa i Turaka na ovom području nikad nisu prešli na islam. Danas koriste vlastiti jezik i prema nekim procjenama u Egiptu ih živi između 10 i 15 milijuna. Često proganjani i pod velikim pritiscima od većinskog muslimanskog stanovništva, mnogi Kopti pronašli su dom u Zabaleenu gdje žive od reciklaže otpada koji prikupljaju u obližnjem Kairu.
Kopti otpad iz Kaira donose svojim kućama gdje ga sortiraju i zatim prodaju tvrtkama za reciklažu. Ljudima u Zabaleenu otpad je gotovo nevidljiv, s njim žive svaki dan i život među nekoliko metara visokim nakupinama smeća za njih je sasvim normalan.
Dvorišta Koptskih kuća prepuna su smeća, ali kad zavirite unutra zapljusne vas nevjerojatna kombinacija kiča i luksuza. Mnogi Kopti stekli su prava mala bogatstva na obradi smeća zbog čega ih se često uspoređuje s Romima.
4. Shanxi, Henan i Gansu – Kina
Pokrajine Shanxi, Henan i Gansu kao da su ispale iz kakve knjige J.R.R. Tolkiena. Sve su prekrivene malenim podzemnim stanovima u kojima, doduše, ne žive hobiti već ljudi slične visine – Kinezi. Početkom 21. stoljeća gotovo 40 milijuna Kineza živjelo je u yadongovima – stanovima doslovno ukopanim u zemlju. U prosjeku se yadongovi nalaze između 5 i 7 metara pod zemljom.
Ako se pitate zašto bi ljudi uopće htjeli živjeti u yadongovima odgovor je jednostavan – iz potrebe. Siromašni farmeri ne mogu si priuštiti gradnju kuća. Umjesto toga, shvatili su da domove mogu doslovno iskopati u mekanoj zemlji. Za gradnju kuće bila bi im potrebna desetogodišnja plaća, a za gradnju yadonga sve što im treba je lopata i par prijatelja spremnih pomoći.
Izvor: Ted.com
Fotografije: Iwaan Baan
