Photoshop prije Photoshopa ili kako se u povijesti obrađivalo slike

Photoshop je danas glavno sredstvo kojeg će svaka sedamnaestogodišnjakinja koja, što je i normalno, lajkovima diže ego koristiti da bi smanjila nos, povećala sise ili će, ako ne ništa, barem sliku provući kroz tridesetak filtera da izgleda kao da je slikana u Narniji, a ne u Zažablju Donjem. Bilo kako bilo, Photoshop (ili neki drugi program za obradu slika) možda i ne koristite, ali on je sveprisutan – svaki oglas, svaka manekenka, svaka reklama, svaki predizborni plakat ili plakat kojim se najavljuje svirka “Sila zla” povodom svetog Florijana u lokalnom vatrogasnom domu – svatko tko imalo drži do sebe koristit će neki program za, makar najjednostavniju, obradu slika.

A što je bilo prije kompjutera, photoshopa, Instagrama i svih blagodati današnje civilizacije? Vjerovali ili ne, puno prije photoshopa postojao je photoshop. Dobro, jasno, nije se zvao tako, nije se zvao nikako. Zvao se “Makni mi ovog sa slike, više nismo dobri”, a koristili su ga više manje svi diktatori koji su držali do svoje reputacije, ali i državnici koji su bili sušta suprotnost diktatorima.

Tako prvu zabilježenu “manipulaciju slikama u povijesti nalazimo kod američkog predsjednika Abrahama Lincolna. Što je najgore, riječ je upravo o jednoj od najpoznatijih njegovih slika. Na slici se vidi poznati američki predsjednik. Doduše, vidi se njegova glava jer tijelo pripada južnjačkom političaru John Calhounu čiju su sliku iz nekog razloga koristili. Slika potječe otprilike iz 1860. ih godina.

Druga photoshop majstorija po starosti također potječe iz vremena Američkog građanskog rata, a na njoj je poznati general Ulysses S. Grant koji graciozno stoji na konju dok se u pozadini vide njegove trupe. Ova montaža je zapravo pravo malo remek djelo jer je “photoshopirana” iz tri različite slike. Glava je, jasno, zaista Grantova, tijelo i konj pripadaju generalu Alexander M. McCooku dok su u pozadini zarobljenici vojske Konfederacije zarobljeni nakon jedne bitke u Virginiji. Pretpostavlja se da je slika nastala oko 1864. godine.

Treća slika također je iz perioda Američkog građanskog rata pa dođe da se čovjek zapita kada su, od silnog montiranja slika, Amerikanci stigli ratovati. Ova slika zanimljiva je po tome što je prvi put netko nadodan koga nije bilo na originalu. Riječ je o generalu Francis P. Blairu koji udobno sjedi na desnom kraju slike, a koji, iz nekog razloga, nije prisustvovao slikavanju pa je na sliku ubačen naknadno.

Početkom dvadesetog stoljeća slika djevojčice okružene vilama izazvala je pravu senzaciju diljem svijeta, toliku da se ova slika vrlo često i danas može pronaći kao “argument” postojanju vila. Godine 1917., kada se pojavila, postala je jednom od najpopularnijih slika na svijetu. Iako je odmah bilo onih koji su tvrdili da je riječ o prevari, puno je više bilo onih koji su vjerovali kako je slika autentična. Ako si normalna osoba vjerojatno znaš barem pet ljudi koji danas, u 21. stoljeću, kad je sve dostupno i sve se može provjeriti, postaju sranja sa dnevno.hra. Možeš onda zamisliti kako su ljudi bili glupi prije sto godina, u doba kada je fotografija još mnogima predstavljala đavolje oruđe.  U svakom slučaju, nakon dosta godina rođakinje Elsie Wright i Frances Griffiths, koje su autorice slike s vilama, priznale su u jednom trenutku da su vile ništa drugo nego zgodno ubačene kartonske kreacije. Kasnije su se predomislile pa su opet tvrdile da je slika autentična i da vile postoje.

Osim što je micao ljude metkom u čelo ili slanjem u logor, Staljin je micao i ljude s fotografija. Umjetnost manipuliranja slikama u Sovjetskom savezu bila je prilično razvijena, a na ovoj slici nedostaje jedan komesar koji je tridesetih godina pao Staljinu u nemilost. Zajedno sa još par desetaka milijuna ljudi, ništa osobno, ali za njega na slici više nije bilo mjesta. A vjerojatno ni na ovom svijetu.

Za Staljinom nije zaostajao ni drugi komunistički diktator, Mao Ce Tung koji je također s fotografija brisao ljude koji su mu pali u nemilost.

Ni nacisti nisu bili imuni na manipuliranje fotografijama. Na jednoj slici iz 1937. godine izbrisan je Joseph Goebbels, Hitlerov ministar propagande. Ipak, prilično je nejasno zašto je Goebels maknut prosto iz razloga što je on godinama poslije vjerno služio Hitleru pa ovdje definitivno nije slučaj da je riječ o padanju u nemilost kao što je to slučaj kod Staljina ili Mao Ce Tunga. Bit će onda razlog što je Goebbels bio izrazito ružan čovjek.

Evo i pripadnika engleske kraljevske obitelji. Na slici nalaze se kraljica Elizabeta Bowes Lyon, mater od ovog engleskog metuzalema i kanadski premijer William Lyon Mackenzie. Na originalnoj slici nalazio se i kralj George VI. (je, to je onaj iz Kraljevog govora), ali ga na kasnijoj slici nema. Ova slika se koristila kao predizborni plakat ovog kanadskog političara pa je vjerojatno dao maknuti engleskog kralja da izgleda moćnije kao jedini muškarac na slici. Ili je i ovdje u pitanju čuvena engleska ružnoča?

Što mislite, tko ima najpičkastiju montažu? Da, pogodili ste, to su Talijani ali ni Francuzi nisu loš pokušaj. Na slici se nalazi ni manje ni više nego Benito Mussolini u herojskoj pozi na konju. Da, Talijani u kukavičluku zaista nemaju granica. Naime, veliki talijanski “heroj” bojao se zajahati konja i vitlati mačem pa mu je konja pridržavao pomoćnik koji je naknadno maknut. Ovo je zaista za nepovjerovati, ovakakav kukavičluk može samo Talijanima past napamet.

Jedna od najpoznatijih slika u povijesti također je bila “žrtvom” montaže. Riječ je o stavljanju sovjetske zastave na zgradu Reichstaga, a svatko tko je igrao Call of Duty zna kako je to neopisiv osjećaj. Šala, naravno, nakon četiri godine krvavog rata protiv nacista, Crvena armija na jedvite jade i uz brojne gubitke napokon je ušla u Berlin, a stavljanje sovjetske zastave na Reichstag jedan je od najpoznatijih detalja koji simbolizira kraj rata u Europi. Ali jao. Na originalnoj slici čovjek koji stavlja zastavu ima sat na desnoj ruci. Glavni urednik časopisa u kojem je ova slika prvi put objavljena tražio je da se prije objave s njegove desne ruke makne sat jer se sat nosi na lijevoj ruci pa bi čitatelji mogli pomisliti da možda ima dva sata. Jednog je morao ukrasti, mislio je glavni urednik i to je razlog zašto je sat maknut. Što je najgore, znalo se odmah tada, najvjerojatnije nije bila riječ o satu nego o ručnom kompasu, ali fotografija je za svaki slučaj promijenjena.

izvor: fourandsix.com

Javi se