Zahvaljujući razvoju tehnologije, od televizora preko interneta pa do videoigara, navika čitanja proživljava najteže dane. Tužna je to činjenica, ne samo zbog toga što je čitanje samo po sebi zanimljivo, već i zbog toga što čitanje razvija kreativnost, maštu, ali i pruža puno bolje konkretne informacije od, primjerice, gledanja dokumentarca ili igrane serije.
No, to je jednostavno tako, a autor ovih redova vjerojatno je zadnja osoba koja ima pravo predbacivati ljudima da ne čitaju.
Razvoj tehnologije donio nam je puno toga dobrog, pa tako, primjerice, kojim god poslom da se bavite imate mogućnost približiti se svojoj publici. Od lokalnog vodoinstalatera, preko omiljenog nogometaša pa do pisca – svatko danas ima Facebook stranicu gdje sebe i svoj rad prezentira široj publici. I to je odlično, da se razumijemo.
Međutim, ima situacija kada promoviranje sebe prelazi granice dobrog ukusa.
Jedne od najčitanijih, ako ne i najčitanije hrvatske novine, 24sata pokrenule su izbor za najbolji kriminalistički roman sa područja Balkana pod imenom „Balkan Noir“ (evo i linka) gdje sami čitatelji odlučuju da daju glas svom favoritu. U konkurenciji je osam romana: Valcer protiv Entrachta Hrvoja Šalkovića, Devet Andreja Nikolaidisa, Crveno pile autor kojeg je Pavao Pavličić, Vršenje dužnosti Emira Imamovića Pirkea, Mima i kvadratura duga autora Želimira Periša, Pouzdan izvor Merite Arslani,Propali kongres Gorana Tribusona i Božji gnjev Josipa Mlakića.
Sasvim simpatična i dobrodošla akcija 24 sata koja tjera ljude na čitanje. Međutim, na prvi pogled jedna stvar zaista bode oči.
Naime, roman Hrvoja Šalkovića vodi i to, malo je reći, uvjerljivom prednošću. Njegov roman u trenutku pisanja ovog članka ima 579 glasova. Slijedi ga roman Želimira Periša Mima i kvadratura duga sa 64 glasa! Na trećem mjestu je djelo Merite Arslani Pouzdan izvor sa 19 (devetnaest) glasova! Ostali, logično, imaju još i manje.
E sad, je li Šalković napisao toliko dobar roman da su Hrvati pohitali u knjižnicu, pročitali ga i, još uvijek pod dojmom, odlučili jednim glasom nagraditi omiljeno štivo? To bi bilo odlično, ali dopustite nam da pretpostavimo da to ipak nije istina.
A istina je ta da je Hrvoje Šalković, poznat mnogima pod svojim nadimkom Shale, na svojoj Facebook stranici koja broji preko 150 000 fanova pozvao ljude da glasaju za njegov roman!
Takav potez poznatog pisca vjerojatno nije mimo pravila natjecanja, pobogu svatko ima pravo reklamirati svoj proizvod, ali ne možemo se oteti dojmu da je ovakav potez, ako ne nemoralan, onda krajnje nepošten i prema sebi, a pogotovo prema konkurenciji.
„Dragi moji prijatelji, vas 153 500, sada ja vas molim za pomoć. Moj se posljednji roman ‘Valcer protiv Eintrachta’ nalazi u konkurenciji za osvajanje vrijedne nagrade. Roman je bio najprodavaniji u biblioteci Balkan Noir, bio je najčitaniji i najposuđivaniji, i sada mi vi pomozite da osvojim nagradu, što bi bilo zasluženo, da zaokružimo priču. Tu dolje je link, kliknete, registrirate se (traje tri minute), i glasate za ‘Valcer’. Hvala vam svima, ja vas zabavljam već šest godina, zabavite sada i vi mene“, stoji u statusu ispod kojeg stoji link na članak.
Hrvoje Shale Shalković već je godinama poznata ličnost. Pisac, putopisac, zavodnik, svjetski putnik, kolumnist, poduzetnik – neke su od titula kojima domaći mediji časte Šalkovića.
Njegova Facebook stranica izrazito je popularna, a na njoj uglavnom se mogu naći motivacijske poruke o životu, ljubavi i slično.
Naravno, njegova je stvar čime će puniti sadržaj na svojoj stranici i na koji će način doći do fanova, ali nikako ne bismo očekivati da ih pozove da glasaju za nešto što većina sasvim sigurno nije pročitala.
Da se razumimo, nije da hejtamo Šalkovića, samo ga navodimo kao primjer. Nagovaranje ljudi da lajkaju nešto da bi se osvojila nagrada običaj je star koliko i lajk botun valjda, a mnoge dobre ideje nagradnih igara propadaju upravo zbog toga što (često) ne pobjedi onaj tko je najbolji, već onaj tko je najviše vremena potrošio na moljakanje poznanika i nepoznanika da mu lajkaju nešto.
Ne možemo se oteti dojmu da bi poruku „glasajte za mene“ prije očekivali od neke priproste osobe koja želi na seoskom natjecanju osvojiti nagradu za najljepšu božićnu jelku, a ne od nekoga kome bi cilj trebala biti popularizacija kritičkog razmišljanja, obrazovanje i – čitanje. Osim što je nepošten sam po sebi, ovaj poziv prilično je nepošten i prema kolegama autorima. A na kraju krajeva, nepošten je prema cijelom smislu natjecanja u kojem je cilj da ljudi (koji su nešto od toga čitali) ocijene koje im se djelo dopalo, a ne da pobjedi onaj tko ima najviše Facebook lajkova!
Osim što je nemoralan, ovakav poziv na lajkanje šalje jednu poruku od koje bi se svaki autor, pa tako i Šalković, trebao zgražati. A poruka kaže – koga briga jeste li čitali, samo mi lajkajte.
Kaže Šalković (i nema razloga da mu ne vjerujemo) da je njegov roman najčitaniji i najposuđivaniji, ali zar je onda zaista potrebno pozvati ljude da mu udjele glas bez obzira jesu li čitali ili nisu?
Provrtili smo i Facebook stranice ostalih autora s natjecanja. Većina ih stranica ni nema, a oni koji stranice imaju zanemarivo su mali. Što im nije na čast, tu se zaista mogu ugledati na Šalkovića koji je pronašao način da dođe do svoje publike i ljudi koji će, jer ga znaju s Facebooka, onda prije pročitati njegovu knjgu nego neku drugu. Ipak, dobar PR nikako ne opravdava ovakav Šalkovićev potez – potez koji će mu sasvim sigurno donijeti pobjedu i to glasovima ljudi od kojih dio, sasvim sigurno, za spomenutu knjigu nikada nije čuo, a kamoli čitao.
