Gradovi budućnosti – realnost ili utopija?

Futuristički gradovi budućnosti kakve obično zamišljamo zahvaljujući scenografiji u SF filmovima mogli bi tijekom ovog stoljeća postati stvarnost. Neki od vizionarskih projekata utjecajnih svjetskih arhitekata i njihovih timova počinju s gradnjom ovih godina, a neki su još uvijek samo na papiru. Realnost u vremenu još za naših života ili samo utopija? Ovo su neki od najzanimljivijih…

Aladdin City, Dubai Creek – Ujedinjeni Arapski Emirati

Na području Dubai Creeka, u blizini Burj Khalifae-najviše građevine na svijetu, sljedeće godine počinje gradnja Aladdin Citya, novog velikog stambeno-poslovnog kompleksa kojim Dubai nastavlja trend širenja najveće futurističke konglomeracije na svijetu. Aladdin City će se nalaziti na 450 metara od kopna, imat će klimatizirane pokretne mostove koji će povezivati 3 velika glavna tornja, 3 manja tornja, prilaze i podzemna parkirališta s krovovima kao javnim parkovima. Oblik pokretnog mosta inspiriran je morskim zmijama i zmajevima, a tornjevi će biti izgrađeni u duhu prošlosti i izgledati će poput čarobnih svjetiljki iz Disneyevih filmova. Pješački most će omogućavati ugodnu šetnju i pogled na luku, dok će pogled iz viših tornjeva pucati na cijeli stari i novi Dubai. Najviši toranj će imati 34 kata i uz stambeno-poslovne prostore u njemu će se nalaziti hotel. Cijena gradnje cijelog kompleksa još uvijek nije otkrivena, a otvaranje je najavljeno za 2020. godinu.

Archipelago 21, Seoul – Južna Koreja

Na površini većoj od 3 milijuna kvadratnih metara i s cijenom gradnje od 20 bilijuna dolara, Archipelago 21 (poznat i kao Dream Hub) jedan je od najambicioznijih arhitektonskih projekata današnjice. Tako će se na obali rijeci Han stvoriti novi mini-grad sastavljen od poslovnog okruga, ekskluzivnog stambenog prostora, kulturno-obrazovnih institucija i trgovačkih centara. Svaki pojedini kvart će poput malog otoka biti odvojen od drugih, a iznad njih će se izdizati spektakularne strukture desetak tornjeva koji kao da su izašli iz SF filmova. Uz tri stambena nebodera (The Dancing Towers), jedan poslovni (Harmony Tower) i dva tornja spojena horizontalnim javnim prostorom (Cross Towers), najviše će pozornosti privući The Cloud – dva tornja povezana okruglom konstrukcijom na sredini koja će imati visoke vrtove s vanjske strane i više etaža s unutarnje. Iako je gradnja Archipelaga 21 trebala početi još prošle godine, početak radova je na neodređeno odgođen.

The Asian Cairns, Shenzhen – Kina

Koncept futurističkog grada kao prirodnog samoodrživog ekosustava izrađenog od hrpe divovskih staklenih kamenčića pod nazivom „Farmscrapers“, djelo je belgijskog arhitekta predviđeno za gradnju u kineskom gradu Shenzhenu. The Asian Cairns je nastao kao odgovor na ubrzanu urbanizaciju Kine gdje deficit gradskih zemljišta dovodi do širenja u beskonačna predgrađa. Umjesto toga koncept zbijenijih i ekološki održivih stambenih i poslovnih jedinica koje se kao hrpe divovskih staklenih komora s kralježnicom od čelika nastavljaju jedna na drugu u zrak, mnogo je bolje rješenje. Svaka jedinica sa voćnjacima i vrtovima kao samoodrživim ekosustavom, biti će mikro energetska centrala sa solarnim panelima i turbinama na vjetar. Stanovnici će u pojedinoj jedinici živjeti, raditi, proizvoditi hranu i vraćati otpad, arhitektura će postati obradiva, jestiva i nutritivna. Projekt je zasada još uvijek u početnoj idejnoj fazi,, financijska konstrukcija privatnih kineskih investitora nije zatvorena, a datum početka gradnje nije utvrđen.

Multiplicity, Melbourne – Australija

Australski projekt je vizija grada budućnosti koji bi se nalazio iznad poslovne zone u Melbourneu kao gornji nivo na divovskoj platformi. Na taj način bi se stvorio novi prostor za život kao i zelena oaza koja bi se djelomično koristila za proizvodnju hrane i činila cijelu jedinicu samoodrživom. Građevine u poslovnoj zoni Melbourna ispod Multiplicitya bile bi u interakciji s prostorom iznad, gornji nivo bi filtrirao svjetlost koja bi dolazila do donjeg. Projekt Multiplicitya bi tako pratio i davao rješenja za dosta velikih globalnih problema s kojima se susreću urbani planeri budućnosti. Iako danas cijeli koncept izgleda preambiciozno i nerealno, investitori razmišljaju na način da će tijekom godina tehnologija napredovati i usavršiti rješenja koja zasada izgledaju nemogućim. Hrabar način razmišljanja, priznajemo. Ili pomalo naivan? Projekt je još uvijek u fazi konstrukcije, finalizacija je predviđena za 2110. godinu!. Da, za samo nešto manje od 100 godina!

Lilypad

U scenariju globalnog zatopljenja i podizanja razine vode, plutajući gradovi na morima i oceanima namijenjeni dugoročnijem životu na vodi često se prikazuju kao trajno rješenje. Projekt pod nazivom Lilypad jedan je od najzanimljivijih i najpraktičnijih. Zamišljen da svaki pojedini plutajući grad može primiti 50 000 ljudi, projekt Lilypad je samoodrživ ne samo zbog korištenja solarne i energije vjetra, već i uz pomoć plime i energije biomase. Podzemni dio grada bi bio jednako funkcionalan kao i nadzemni (osim što se u modulima pod vodom prozori neće moći otvarati!). Tri marine i tri konstrukcije slične planinama okružuju umjetnu lagunu koja je potpuno uronjena u vodu kao balast. Tako bi nadzemni dijelovi služili za život, rad i zabavu, a podvodni za uzgoj hrane i biomase. Pitanje je samo kako bi se odlagao/reciklirao otpad? Izgradnja Lilypada najavljuje se za kraj ovog stoljeća, tako da je upitno koliko će čitaoca ovih redaka u „zlatnoj dobi“ biti svjedok vremena plutajućih gradova.

Ocean Spiral

Još jedan od mnogih projekata koji život u budućnosti projicira uz more i oceane, točnije ispod njihove površine. Projekt Ocean Spiral zamišljen je kao grad ispod površine vode koji se spiralno spušta u dubine. Jedna jedinica bi bila dom za 5 000 ljudi koji bi unutar nje imali sve potrebno za život. Grad bi na površini imao plutajuću kupolu koja bi mogla izranjati i uranjati prema potrebi, a ispod kupole konstrukcija u obliku spirale bi se protezala maksimalno 14 kilometara do morskog dna gdje bi se koristili mikroorganizmi i kopali minerali i metali. Svaka građevina se sastoji od 3 nivoa, u prvom bi bila poslovna zona, u drugom stambena, a u trećem podvodna luka i tehnološki pogon. Energija bi se stvarala pomoću generatora, a glavni materijal za gradnju bi bila smola. Japanska kompanija tvrdi da je moguće prvu jedinicu napraviti do 2030. godine uz procijenjene troškove od 25 bilijuna dolara. Pomalo bahata najava čak i za Japance.

Javi se