Spoilera nema. Ima ih više u trailerima.
Koliko god The Walking dead postajao iz epizode u epizodu dosadniji, većina fanova će poput zombija (eto krasne usporedbe) i dalje iz ponedjeljka u ponedjeljak visiti na FOX-u i čekati novu epizodu. OK, visiti na Pirate Bayju. Pa onda kad nova epizoda počne, jedva čekati da ista završi. To je to dobro staro prokletstvo petih sezona iako nikada za ovaj termin niste čuli prosto jer sam ga sad izmislio.
Naime, riječ je o tome da velik broj serija nakon četvrte sezone izgubi zanimljivost kakve su imale na početku. Najbolji primjer za to je Kako sam upoznao vašu majku koja je od odlične humoristične serije posljednje tri-četiri sezone, tko će ga znati, postala negledljiva, dosadna i naporna. Ali smo je nastavili gledati, ne jer smo se voljeli kažnjavati Tedovim patetičnim izljevima sentimantalnosti, već da saznamo koja će to žena pasti na tog jadnika i postati majka iz naslova serije.
Velik broj serija ima isti koncept – snimaju se sve dok donose kakvu takvu zaradu, a jedino što gledatelje drži je zanimanje kako će sve to skupa završiti. Dobar primjer je nikad prežaljeni Lost, a sličnih primjera ima bezbroj.
Ipak, dok čekamo kako će Rick i ekipa na kraju skončati (iako ćemo to čekati još najmanje godinu dana), snimaju se nove serije koje možda i nisu toliko popularne, ali ih vrijedi pogledati. Ovog puta ograničit ćemo se na postapokalitični žanr, što je prilično suženo područje, ali znamo da fanova ne nedostaje.
The 100
Godina: 2014.
Sezona: Druga u tijeku
Serija jednostavnog imena krije prilično zanimljivu priču. Dok velik broj filmova i serija ovog žanra kreće od ideje da su izvanzemaljci napali Zemlju i uništili život kakav znamo, The 100 nudi nešto suprotno. U nuklernom ratu, što je sasvim realan scenarij, Zemlju smo uništili mi sami, a zbog radijacije koja je onemogućila život preživjeli, njih nekoliko stotina, odlazi u Svemir te živi na međunarodnim svemirskim postajama. Te postaje ujedinit će se u jednu postaju koja nosi biblijski naziv Arka, a radnja serije počinje 97 godina nakon nuklearnog rata. Tada se u tajnosti stotinu maloljetnih zatvorenika s Arke šalje na Zemlju ne bi li vidjeli je li ona nastanjiva i podobna za život…
Ideja o stotinu tinejdžera koji dolaze na Zemlju nije mi izgledala ni najmanje obećavajuće jer sam, što je sasvim logično, očekivao nekakvo jeftino teen preseravanje puno jeftine patetike, priglupih dijaloga i sličnih stvari koje krase više-manje sve filmove i serije gdje su glavni likovi osamnaestogodišnjaci. Prva epizoda me uvjerila da bih mogao biti u pravu. Osim hrpe tinejdžera tu su i likovi kojima se, da se gledatelji ne moraju misliti, na faci vidi da su zločesti. Srećom, nastavio sam gledati i ubrzo shvatio da sam neopravdano podcijenio ovu seriju.
Serija, daleko bilo, ima svojih rupa, nelogičnosti, ali to je već traženje dlake u jajetu jer, realno gledano, i najgenijalnija ostvarenja ovog žanra puna su propusta. Ono što je u ovoj seriji dobro je njena dinamika, brzina kojom se stvari događaju (The Boring Dead, požderi se) i priča koja se plete iz epizode u epizodu. Što je najgore, likovi su skroz dobro izbalansirani, nema izrazitih pozitivaca niti negativaca jer svi imaju svoje razloge. U svakom slučaju, The 100 ide već drugu sezonu i serija je koja vam neće biti najbolja ikada, ali ćete je sa zanimanjem pratiti.
The Last Ship
Godina: 2014.
Sezona: gotova prva sezona
Dobri stari smrtonosni virus i u ovoj seriji poharao je valjda devedeset posto čovječanstva planeta. Dok je virus pustošio, posada američkog razarača USS Nathan James nalazi se na Antarktiku u radio tišini na nečemu što su oni mislili da je obična vježba. S njima je dr. Rachel Scott (Donna Mitra), znanstvenica koja radi nekakav znanstveni posao koji američke mornare, jasno, više-manje ne zanima. Stvari postaju zajebane kad skontaju da ih kući u Americi nitko ne čeka. Odnosno, da je velika većina Amerikanaca pomrla dok su oni gađali glinene golubove na Antarktiku. Naravno, doktorica Scoot zna puno više o tome, ali to ćemo ostaviti vama da pogledate…
Serija The Last Ship ne nudi ništa što do sada nije viđeno te vas definitivno neće ostaviti bez daha. Osim što je radnja jednostavna, likovi su plitki i naivni poput pijane osamnaestogodišnjakinje. Ameri su dobri i hrabri, a Rusi, jasno, zločesti k’o crni Đavo. Onaj tko se čini dobar je totalno podmuklo smeće, onaj zločesti u pravilu je dobričina (ako nije Rus) pa takva jednodimenzionalnost likova tjera na vjerovanje da je serija ispala iz samog šupka hladnog rata kada je javnost trebalo plašiti zločestim komunistima koje je najlakše prepoznati po engleskom naglasku.
Svejedno, seriju će te pogledati, ali dalje od prve sezone, nažalost, nećete ići. Bar ne još koji mjesec.
The Strain
Godina: 2014
Sezona: u iščekivanju druge
Serija se ne događa u postapokalitpičnom svijetu već nešto ranije, u New Yorku kojeg očekuje apokalipsa prouzrokovana virusom koji ljude pretvara u nešto između zombija i napornog vjerskog fanatika koji te zaskoči na ulici. U središtu priče je epidemiolog dr. Ephraim Goodweather koji prvi shvaća da bi stvari mogle lako izmaknuti kontroli. Naravno, kakva bi to epidemija bila da je slučajna. Iza svega stoje nekakvi mračni likovi koje ćemo upoznavati tijekom prve sezone koja se događa u sadašnjosti, ali, zbog razvoja priče, kroz sjećanja jednog od likova vraćat ćemo se u prošlost koja će nam dati odgovore o nakanama i planovima kreatora epidemije…
Što god napišemo, bojimo se da ćemo vam upropastiti čar gledanja. Serija je brza, dinamična i sadrži sve elemente koje vole ljubitelji postapokaliptičnog žanra – čudovišta, paniku i scene koje se snimaju noću jer, jebiga, nema se toliko para za specijalne efekte. Naravno, ovo zadnje je jedan ogromni minus bez obzira što su kroz priču dobro objasnili zašto se baš sve događa noću…
Falling skies
Godina: 2011.
Sezona: Četvrta srećom gotova i ne ponovila se. Ali svatko zaslužuje drugu šansu.
Kreatori Falling skiesa išli su na dobru staru provjerenu metodu – Zemlju su napali izvanzemaljci, koji su, jasno, tehnički superiorniji. Velik dio populacije je ili izginuo ili je porobljen, a preživjeli imaju samo jedan cilj – preživjeti. U središtu priče je skupina ljudi koju vodi sveučilišni profesor povijesti Tom Mason (Noah Wyle) koji je autoru ovog članka dao nadu da je zanimanje povjesničar bitno, ako ne u ovom, onda barem u postapokaliptičnom svijetu. Naravno, kao svaki pravi povjesničar, Tom Mason neće zaboraviti svoje ljude pilati pričama iz Stare Grčke bez obzira što im iznad glave praše rakete veće razorne moći od Plana 21.
U svakom slučaju, serija ne nudi ništa pretjerano novo u postapokaliptičnom žanru, ali je svejedno vrijedi pogledati. Zašto? Prosto iz razloga jer imate ispred sebe cijele četiri sezone (od kojih je, odmah da vas upozorim, četvrta grozna). Štoviše, prve tri su, ako ne tražite puno od serije, i više nego gledljive. Ima tu svega, akcije, odnosa među likovima, izdaja, zasjeda i svega što volite gledati.
Četvrta sezona, spomenuo sam već, teški je promašaj, ali njen kraj, tako to uvijek biva, daje naslutiti da bi peta sezona mogla biti dobra. Živi bili pa vidjeli.
Naravno, pošto se serije množe brže od HSP-ova, ovo su samo četiri prijedloga za koje nitko ne kaže da su najbolji. Potencijalno dobar naslov bila je serija Revolution koja se događala u svijetu u kojem je nestalo struje. Ipak, zbog nikakve izvedbe, a time i gledanosti, serija je ukinuta nakon druge sezone.
Zanimljiv je koncept serije serije Dominion koja se događa nakon što je Bog odjednom netragom nestao (da, dobro ste pročitali), te Zemlja postaje bojno polje dobrih i loših anđela i arkanđela. Ako zanemarite što radnja zaista zvuči van svake pameti, ideja je prilično zanimljiva, ali izvedba serije zapinje u trenutku kada ona postaje lagano sapunica. Na žalost, to se događa već u prvoj epizodi, ali ako do sada niste, čisto dajte seriji šansu.
Javi se
